Dark chambers of my mind, locked around the neck of my love. None of you understand and it doesn't matter to a broken marionette like me

Emma.

Tama.
Svuda oko mene.
Mračna ulica.
Hladnoća.
Krv.
Dozivanje moga imena

Poznato lice.....opet moje ime....
Tajanstveni pogled koji mi govori da nikome ne kažem ono što sam vidjela.
Ono.....

Borila sam se. Iako ni sama nisam znala protiv koga ili čega.
Osjećala sam kako mi krv kola u žilama.... Kako mi srce kuca...

Poželjela sam vikati, poželjela sam se istrgnuti iz tog snažnog stiska....
Nisam mogla.

Samo sam se prepustila...

_______________________________________________________________________


Sunce je polako počelo pružati svoje zrake prema jednom prozoru. Prema jednom usnulom licu.
Osoba u krevetu se lagano pomeškoljila, te se činilo kao da će se probuditi. Ali nije, samo je nastavila spokojno spavati.
Sunce je jače zasjalo, kao da ju je željelo probuditi.
Uspjelo je u tome.
Uspravila se u krevetu, te se protegnila i zijevnila. Ustala se iz kreveta i krenila prema prozoru.

Imala je dugu crnu kosu koja je krasila blijedo lice sa plavim očima. Te plave oči su gledale nešto što su samo one mogle vidjeti. Neku spodobu u perivoju.

Sjetila se sna kojeg je sanjala i koji se ponavljao svake noći. Nikako ga nije mogla odgonetnuti. Zbog njega je loše spavala i rano se budila.

Odmaknula se od prozora, te se počela oblačiti. Vidjela je da njene prijateljice još uvijek spavaju u svojim krevetima. Nije ih željela probuditi te se na brzinu obukla, uzela torbu sa knjigama i izašla iz sobe.

Sišla je niz kamene stepenice i dospjela u praznu društevnu prostoriju. Iako je bila prazna, nešto je odisalo njome.
Neka tajanstvena sila.

Pogledala je na zidni sat koji je pokazao da je 8 sati. Tek su predavanja u 9.
Odlučila se smjestiti u jedan od udobnih naslonjača i čitati knjigu.
Izvadila je iz torbe knjigu koju je nedavno uzela u knjižnici, koja se zvala Tajna društva našeg svijeta. Knjiga se odnosila na sve tajne redove o kojima se samo znalo da postoje iako su rijetki vjerovali u njihovo postojanje.
Ona je bila među tim rijetkima.

Vrijeme joj je brzo prošlo. Polako su učenici počeli pristizati u društvenu, pa na doručak.
Poslužila se njihovim primjerom.

Za njenim stolom se nije nalazio nitko od njenih prijatelja.
Sjela je za sam kraj stola i počela jesti žitarice s mlijekom.

- Emma. – začula je nečiji topli glas.
- Scarlett. – promrljala je

Scarlett Roberts - vesela i topla osoba. Ima osmijeh koji te uvijek oraspoloži. Vrlo je lijepa. Ima poludugu, plavu kosu i tople zelene oči.

Ona [Emma] nije bila neki tip za prijateljstva i druženja.
Bila je kako se to kaže vuk samotnjak. Ali opet, nije bila loša sa curama iz spavaonice.

- Jutro ljudi. – veselo je rekla Natalie.
- Jutro Nat. – pozdravila ju je Scarlett. – A gdje je Nicole? –
- Ona i Laurel su rekle da idu do knjižnice. Odmah će doći. –

Natalie Jones – cura sa stavom. Ima dugu crnu kosu, velike tamne oči i maslinastu put. Zrači nekom snagom i čvrstoćom. Popularna.
Nicole Richards – krhka djevojka. Niska je i mršava. Ima tamno smeđu kosu i smeđo -zelene oči. Sramežljiva i vrlo plemenita.
Laurel McCord – pomalo umišljena. Ima plavo - smeđu kosu i smeđe oči. Ne može podnijeti Emmu, ali to prikriva. Ulizuje se Natalie jer zna da je ona popularna među dečkima.


***

Nalazila se ispod stare bukve s knjigom u rukama. Oči su joj bile prikovane za nju.
Knjiga ju je zaintrigirala te ju je s užitkom čitala.

Mogla je čuti veseli smijeh djece koja su su močila noge u jezeru. Ona se odavno nije tako smijala.
Nije da nije željela, nego jednostavno....nije imala prilike.(?)
Ma koga zavarava.
Previše traži.

To ju je potaknulo na razmišljanje.
Kakv je njen život zapravo?

Majka joj je umrla kada je imala 2 godine. Uopće je se ne sjeća.
Otac je odgaja i stvarno se trudi, ali on nije mama. On ne zna te ženske stvari.
Nema brata ni sestru – uvijek je bila sama. Možda zato i ne voli povezivanja i upoznavanja.
Nema nikakvu obitelj – u širem smislu.

Oduvijek je ona uzdržavala oca. On radi u Ministarstvu i ona mu je uvijek kuhala i spremala i to sve. Jer on bi se vratio umoran sa posla, i rano bi odlazio iz kuće.

Ona je stvorila nekakv štit i ne dopušta nikome blizu. Njoj je važno da je sama i da čita nekakvu knjigu ili sluša glzabu ili nešto.
Ne, ona nije usamljena. Ona samo voli biti sama. Njoj ne treba nitko da joj blebeće i da je ometa.
A u čemu to?
Zar sama sebi laže?
I to jako...njoj treba netko.
Netko tko će je saslušati i razumijeti i biti joj podrška.
Ali ona je preponosna da to prizna.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.